Srpanj mjesec 1991. godine bio je mjesec intezivnih priprema za predstojeća borbena djelovanja na području bivše općine Otočac. To je mjesec kad je na području Otočca stradala prva žrtva, to je mjesec kad je prvi put napadnut grad Otočac granatama, to je mjesec formiranja prvih postrojbi ZNG-a. Evo navršava se 21 godina od tih dana ponosa pa je red da se tim sudbonosnim danima oda zasluženo priznanje kroz kratak osvrt na genezu događanja.
Domovinski rat je bio obrambeno-oslobodilački rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske države protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga – ekstremista u Hrvatskoj, JNA te Srbije i Crne Gore. Domovinskomu ratu prethodila je pobuna dijela srpskoga pučanstva u Hrvatskoj, koja je izbila u kolovozu 1990. Prvi oružani sukobi počeli su izbijati u travnju 1991.
U početku travnja 1991. došlo je do oružanog sukoba na Plitvicama, koji je odnio prve žrtve u Hrvatskoj. Događaji na „krvavi Uskrs“ na području Plitvica i Vrhovina razuvjerili su i posljednje stanovnike Gacke koji su još vjerovali u mirno rješenje političkog sukoba. Da su im životi i imovina u opasnosti, najprije su osjetili stanovnici općine Otočac koji su živjeli u neposrednom dodiru s pobunjenicima u srpskim selima. Zato se moralo reagirati brzo, pa su u organizaciji HDZ-a, lokalne vlasti, a u nekim mjestima i samoinicijativno organizirane dragovoljačke skupine koje su noću stražarile. One su u pravilu bile nenaoružane ili s osobnim naoružanjem.
Nakon televizijske izjave podoficira JNA Ivana Medvedovića, koji je bio na službi u vojarni u Otočcu, da se sprema agresija JNA na Otočac, održan je 5. svibnja u zgradi Narodnog sveučilišta sastanak odbornika HDZ-a. Na tom sastanku donesena je odluka o ustrojavanju nenaoružanih dragovoljačkih odreda pri čemu je, između ostalog, zaključeno da to moraju biti osobe starije od 18 godina, jer je i pritisak mlađih osoba, dragovoljaca, za prijem u ove odrede bio velik, a uvijek ih je bilo više nego oružja. Krizni štab općine Otočac temeljem odluke o ustrojavanju dragovoljačkih odreda ustrojava knjigu dragovoljaca u prostorijama tajništva HDZ-a u zgradi bivšeg Komiteta Saveza komunista i u zgradi općine. Ubrzo se sačinjavaju popisi istih te se do 7. svibnja prijavljuje oko 500 dragovoljaca.
U organizaciji Izvršnog vijeća općine Otočac pripadnici Civilne zaštite nastavljaju aktivnosti oko zaštite stanovništva, materijalnih i drugih dobara od mogućih ratnih razaranja uslijed već očite agresije srpskih paravojnih jedinica i JNA. Uz već stvorene zalihe hrane i goriva koje su smještene na sigurno po okolnim selima i pojedinim poduzećima, a procjenjujući kao potencijalnu opasnost uništenje vodocrpilišta na izvoru Gacke i zagađenje rijeke Gacke, donosi se odluka da se svi bunari na području općine očiste i napune pitkom vodom. Zbog značaja i mogućih posljedica osobita pozornost posvećuje se zaštiti stanovništva kroz izradu javnih skloništa, zaštiti i spašavanju od požara, asanaciji, medicinskoj i veterinarskoj pomoći. Procijenjeno je da bi se veća borbena djelovanja mogla izvoditi u neposrednoj blizini grada Otočca, te da bi u tom slučaju došlo do velikih razaranja i onesposobljavanja gospodarskih, komunalnih i drugih važnih objekata. Velika je vjerojatnost da bi takva djelovanja izazvala, osim materijalnih razaranja, veći broj ranjenih i poginulih, moguće izbijanje epidemija, otežan rad zdravstvenih, komunalnih i drugih ustanova. Predviđajući ovakve probleme, osobito moguće teškoće u organiziranju zdravstvene zaštite stanovništva i oružanih snaga koja će se izvoditi u uvjetima većeg broja povrijeđenih, nedostatka liječnika – kirurga i sanitetskog materijala, obavljene su i druge pripreme. Za potrebe Doma zdravlja Otočac iz postrojbi Civilne zaštite sastavljena je sanitetska ekipa od žena koje su prošle tečaj pružanja prve medicinske pomoći, i stavljena na raspored u Dom zdravlja.
U svibnju i lipnju 1991. zaredali su nemiri na području između Vrhovina i Otočca. JNA se u početku “postavljala” između zaraćenih strana, iako je to bila policijska zadaća, a zadaća vojske je bila obrana od vanjskog neprijatelja. Postavljanjem između policije RH i odmetnika JNA je zapravo davala sigurnost srpskim odmetnicima.
Oko Otočca bili su razmješteni srpski tenkovi i topništvo i uskoro su počeli napadi na pripadnike hrvatske policije, ali i na nedužno nesrpsko stanovništvo. JNA se ponaša indiferentno i neaktivno, pa čak ne pokazuju ni najmanju želju da iz svojih redova odstrane one koji koketiraju s četnicima i drugim nositeljima velikosrpske ideje. No, zato su jako odlučni u sprečavanju legalnih organa Republike Hrvatske da osiguraju red i mir na cijelom svom teritoriju, uslijed čega se sigurnosna situacija dodatno zaoštrava. Kako na tim područjima nije izvršeno razoružanje nelegalnih paravojnih sastava i grupa, već je došlo do još masovnijeg naoružavanja srpskog stanovništva, uvećavaju se paravojni oružani sastavi koji, uz zaštitu postrojbi JNA nesmetano demonstriraju silu, a napadi na pripadnike MUP-a Hrvatske i dalje se nastavljaju nesmanjenom žestinom.
U takvoj situaciji ratno predsjedništvo općine Otočac sa zapovjednikom ZNG-a Hrvatske dogovara formiranje postrojbe ZNG-a u Otočcu, jačine bataljuna koji bi imao 536 ljudi. Ideja o formiranju bataljuna je podržana, ali se nije mogla odmah realizirati, iz više razloga. Obećana je pomoć u oružju za Otočac i Brinje.
U obrambene pripreme i ustrojavanje postrojbi ZNG-a na području općine Otočac, pored čelništva općine uključen je i štab TO na čelu sa zapovjednikom Milanom Jurkovićem, koji je prihvaćen i kao zapovjednik ZNG-a Otočac.
11. srpnja, na poziv Dražena Bobinca, u prostorije osnovne škole u Prozoru dolazi veća skupina domoljuba, uglavnom pripadnika HDZ-a. Na tom se sastanku razgovaralo o ugrozi nastaloj proglašenjem mobilizacije Srba na području Dalmacije, Gacke, Like, Korduna i Banije.
Drugi dan 12. srpnja 1991., do čelnih ljudi općine Otočac došla je informacija da se sprema napad na Otočac. Odmah je organiziran sastanak odgovornih ljudi za sigurnost i red na razini općine. Na sastanku zapovjednik Policijske postaje Otočac iznosi podatak da nema dovoljno ljudi, ali da ima četrdesetak puškostrojnica 7,62 mm. Odlučeno je da se zbog ozbiljnosti situacije iz strukture TO odmah tajno podigne i naoruža protudiverzantski vod (PDV) kako bi u slučaju potrebe mogli pojačati policijske snage u obrani grada. Uvečer je provedeno kurirsko pozivanje pripadnika voda za specijalne namjene, koji se formacijski nalazio u sastavu postrojbe TO s područja Otočca i okolnih sela. Većina pripadnika tog voda ranije se dragovoljno prijavila za popunu dragovoljačkih odreda. Mjesto javljanja pozvanih dragovoljaca bila je Policijska postaja u Otočcu. Noću 12. srpnja, u vremenu od 22 do 24 sata, svi pozvani došli su u odorama bivše TO i naoružani puškostrojnicama 7,62 mm. Osim toga, dobili su 3 strojnice 7,9 mm M53 i 2 ručna bacača M57 namijenjena za protuoklopnu borbu. Oko 6 sati, po velikoj magli, vrši se postrojavanje voda koje vodi Milan Jurković, zapovjednik Štaba TO u općini Otočac. Tom prilikom određen je i zapovjednik voda, Pera Kostelac – Alf, a zapovjednici desetina bili su: Vatroslav Orešković – Beća, Ivica Rupčić i Dinko Sekula. Postrojavanju voda prisustvovali su Joso Kregar, Joso Brajković i Vladimir Usmiani.
Istog dana, 12. srpnja, i u Brinju se poziva sedamdesetak dragovoljaca. Oni su sa sobom donijeli naoružanje koje su do tada sami nabavili. Bile su to lovačke puške, a oko tridesetak ljudi dobiva iskaznice pričuvnoga sastava policije i naoružanje. Tada je policija držala punktove prema Vodoteču, Prokikama i Kapeli, a ljudi iz ove grupe zajedno s pripadnicima policije najviše su u to vrijeme angažirani na Kapeli. Već sljedećeg dana nakon postrojavanja dragovoljačke satnije u Prozoru počinje stalno dežurstvo na upravnoj stanici veze. Dežuraju operatori, ispitani radio-amateri: Vladimir Pavelić, Zvonko Sekula, Željko Pavelić, a nešto kasnije i Ivan Kraljić.
U tim trenucima bilo je osobito važno svima koji su htjeli napasti žitelje Gacke pokazati da uz policijske također postoje snage koje su spremne braniti svoj narod. Zbog toga su pripadnici protudiverzantskog voda svakodnevno patrolirali pored vojarne s osobnim oružjem i po gradu se pokazivali u odorama, kako bi stvorili privid da ih ima puno, a po noći su sudjelovali u stražama na kritičnim punktovima.
U noći 16./17. srpnja 1991. provedeno je prvo kurirsko pozivanje ranije prijavljenih dragovoljaca s područja Otočca i okolnih sela: Ličko Lešće, Čovići i Prozor.
Zapovjednici postrojbi od 17. srpnja 1991. godine
– Zapovjedništvo – Milan Jurković – 8 ljudi
– PDV – Tomislav Dujmović – 30 ljudi
– 1. četa ZNG-a Otočac – Željko Marić – 75 ljudi
– vod ZNG-a L. Lešće – Tomica Marić – 45 ljudi
– 3. četa ZNG-a Brinje – Mirko Radotić – 60 ljudi
– Minerska grupa – Ivica Rupčić – 10 ljudi
– Logistika – Zdravko Bogdanić – 20 ljudi
– Vod za specijalne namjene – Dražen Bobinac – 30 ljudi
Zapovjedništvo ZNG-a Otočac 19. srpnja 1991. godine:
– Milan Jurković – zapovjednik
– Melanija Bunjevčević – tajnica
– Nikola Dasović – org. – mob. i personalni poslovi
– Mate Bunjevčević – operativac
– Tihomir Šimunić – sigurnosno-obavještajni poslovi
– Pave Alešković – inženjerija
– Stjepan Dujmović – propagandna djelatnost
– Drago Bilović – zamjenik zapovjednika i topništvo.
19. srpnja 1991. u zasjedi odmetnutih Srba, na raskrižju putova „kod Srđe“ u Brlogu smrtno je stradao policajac Slavko Cetinjanin, prva žrtva na području bivše općine Otočac.
Formiranjem Kriznog štaba općine Otočac, Centar veze prelazi u nadležnost Kriznog štaba. Organizirana su dežurstva, a Centar veze bio je upravna stanica u mreži dotad formiranih postrojbi ZNG-a. Prva radio-mreža formirana je 20. srpnja 1991., a kodni nazivi sudionika bili su po sljedećem: 1. „Riba“ – predsjednik SO (Joso Kregar), 2. „Krka“ – predsjednik IV (Joso Brajković), 3. „Štuka“ – zapovjednik MUP-a (Srećko Žubrinić), 4. „Top“ – sekretar NO (Vladimir Usmiani), 5. „Orao“ – predsjednik Kriznoga štaba ličke regije (Dražen Bobinac), 6. „Nož“ – zapovjednik ZNG-a (Milan Jurković), 7. „Zec“ – Civilna zaštita (Dragan Katalinić Žulj), 8. „Vrana“ – zapovjednik ZNG-a Ličko Lešće (Tomo Marić), 9. „Žaba“ – zapovjednik ZNG-a Brinje (Mirko Radotić), 10. „Vrabac“ – Štab Civilne zaštite u Brinju, 11. „Col“ – upravna stanica u Centru veze, 12. „Col 1“ – upravna mobilna stanica u vozilu (Željko Pavelić).
U noći 22. srpnja 1991., oko 22,30 sati, pobunjeni Srbi iz smjera Poduma ispaljuju 3 minobacačke granate na Otočac, koje su pale na periferiju grada, u Gornjoj Dubravi, na stočnu tržnicu. Istovremeno je na policijsku ophodnju na Špilniku iz pješačkog oružja otvorena vatra, a ozlijeđenih nije bilo. Ovo su bile prve mine koje su ispaljene na Otočac. Kako za ovaj napad minobacačima na grad nitko nije odgovarao, odmetnici ponovo u noći 23./24. srpnja ispaljuju nekoliko projektila na Otočac, na svu sreću, bez većih posljedica.
„Martićevci“, obučeni u maskirne odore, 25. srpnja ponovno organiziraju napad iz zasjede na policijski punkt na Špilniku, a snajperskom vatrom u 20,30 sati napadaju policijsku ophodnju koja je vršila redovite zadaće na policijskom punktu Šajnerici, pri čemu je smrtno pogođen policajac Dragan Šepac.
Pored navedenih događanja u mjesecu srpnju 1991. godine bilo je još značajnih događaja koji su također obilježili ovaj mjesec, ali o njima ću drugom prigodom.
Autor: Davor Peitel
