Ovih dana su se na Facebooku pokrenule žučne rasprave o odluci Gradskog vijeća Grada Otočca o poskupljenju cijena vrtića sa 66 na 120 € za jedno odnosno sa 102 na 222 € za dvoje djece. Kako to obično biva, odmah su se na noge digli Facebook revolucionari i pokrenuli potpisivanje peticije kojom se traži ukidanje ta odluke sa obrazloženjem da je u Hrvatskoj vrtić besplatan u 18 gradova i 32 općine. Računajući na ukupan broj gradova i općina kojih u Hrvatskoj ima 557 vrtići su besplatni u njih 50 odnosno 8,98 %. Taj postotak je čak nešto i manji jer se od 1. listopada besplatni vrtić ukida u Vukovaru.
Sada se postavlja pitanje opravdanosti pobune roditelja zbog toga povećanja. Jesu li se roditelji djece koja pohađaju vrtić sjetili djelatnica vrtića koje brinu o njihovoj djeci 10 sati na dan? Hrane ih, presvlače ih, igraju se sa njima, zamjenjuju im majku i oca. Imaju li one pravo na povećanje plaća s obzirom na povećanje životnih troškova?
Računica je zapravo vrlo jednostavna. Podijelivši tih 120 € na broj dana koje dijete provede u vrtiću (22 ili 23 radna dana) dođe se do brojke da boravak djeteta u vrtiću košta dnevno kao i jedna kutija malo boljih cigareta. Ili 4 litre goriva. Ili 3 kave u kafiću.
Ako jednom tati nije luksuz kutija cigareta i dvije pive dnevno ili jednoj mami nije luksuz uređenje noktiju ili frizura 3 puta mjesečno a vrište na poskupljenje cijene vrtića onda njima dijete niti ne treba. Jer troškovi djeteta nisu vezani samo za vrtić. Dijete treba i hranu, ona manja i pelene, odjeću, obuću, igračke i još mnogo drugih stvari.
Što je onda slijedeće? Tražiti u Konzumu besplatne pelene? Ili besplatne HIPP kašice u Plodinama?
A najsmješnije od svega je da se zbog povećanja cijena vrtića bune oni čija su djeca davno bila djeca i sada umjesto Čokolina cuclaju Žuju. Ili što se bune i oni koji djece niti nemaju?
A oni najglasniji neka se zapitaju vole li zaista svoju djecu ako ih tretiraju kao financijski teret?
G.N.P/Z. Bogdanić
