Značaj provedbe projekta „Zaželi-program zapošljavanja žena“ u prethodnom članku približili su nam korisnici projekta o kojima se skrbe zaposlene žene u okviru navedenog projekta. Ovaj put razgovarali smo upravo sa sudionicama projekta koje su kroz projekt zaposlene već više od godine dana, o njihovim iskustvima, stavovima i mišljenjima provedbe projekta.
Podsjetimo da se provedbom projekta „Zaželi“ zaposlilo 10 žena koje su duže vremena bile nezaposlene, netom prije provedbe projekta ostale bez posla, više puta bile na ugovoru na određeno vrijeme ili nisu nikada bile zaposlene. Sudionice projekta ukupno brinu o 52 korisnika, starije životne dobi koji nisu u mogućnosti održavati kućanstvo te koji su nerijetko suočeni s raznim bolestima ili invalidnošću. Sudionice projekta su: Anđelka Vuković (56), Biserka Vranić (54), Gordana Rajković (54), Ivanka Vukelić (52), Mandica Pleša (56), Marjana Bićanić (61), Nataša Mandić (49), Nikolina Hećimović (40), Ružica Mravinac (53), Slavica Rukavina (44), dok je voditeljica projekta pri Gradu Otočcu Željka Vučić.
Sudionice projekta, skrbnice o starijim i nemoćnim osobama kažu da im nije teško brinuti se za korisnike, da nemaju prevelike zahtjeve te da su sretni da se bilo što napravi za njih. Neke se skrbe i o težim bolesnicima, primjerice s dijagnozom paranoidne šizofrenije, demencije i slično, no i u tim slučajevima se snalaze i uspijevaju pružiti najbolju moguću njegu. Dakako, postoji i slučaj gdje korisnik odbija suradnju ili razgovor telefonom, međutim skrbnice i tada pomažu i pronalaze druge načine komunikacije kako bi obavile svoj posao.
Na pitanje jesu li prethodno polazile neki tečaj o skrbi upravo za navedene slučajeve, kažu da nisu i da postupaju u skladu s vlastitim osjećajem te znanjima stečenim iz okoline, zbog čega se uspješno nose s takvim situacijama. Osim dostave namirnica, lijekova i higijenskih potrepština, kažu da pomažu i na druge načine. Oni se odnose na košnju, sadnju i održavanje vrta, grabljenje lišća, prijevoz do bolnice ili posjete groblju, odnosno svega što ih korisnici zamole, a one mogu i voljne su odraditi. Sve su se složile da je prvih mjesec dana bilo najteže, kako korisnicima tako i njima samima u prilagodbi jednih na druge, stvaranju povjerenja posebice zbog toga što je korisnicima bilo čudno kako ne moraju platiti naknadu za čišćenje ili nabavku namirnica.
Veoma su zadovoljne što je Grad Otočac prijavio projekt i omogućio ovakvo zapošljavanje, iako smatraju da bi u slučaju ponovnog apliciranja projekta trebalo predvidjeti bolje i kvalitetnije informiranje javnosti o funkcioniranju projekta, pravilima, poput radnog vremena te samom značaju i provedbi projekta. Suradnja s Gradom kao poslodavcem i provoditeljem projekta je odlična, ne ocjenjuju korisnike, no redovno podnose dnevne izvještaje rada.
Po završetku projekta sve sudionice rado bi se ponovno uključile u ovakav projekt s time da su zainteresirane za dodatnu edukaciju i osposobljavanje za gerontodomaćicu. To je relativno novo zanimanje koje se stječe edukacijom o socijalnim potrebama starih i nemoćnih osoba koje su funkcionalno onesposobljene brinuti same o sebi. Gerontodomaćica dolazi u dom korisnika kako bi pomagala u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života. Upravo te poslove sudionice projekta i sada rade, no bez uvjerenja o osposobljavanju koje bi dobile nakon polaska tečaja s upisom u radnu knjižicu.
Za kraj, složile su se da kroz ovaj projekt rade jedan jako plemenit posao te da im nije problem odgovarati na pozive i potrebe korisnika čak i u poslijepodnevnim ili večernjim satima te obići korisnike ukoliko je nužno.
Projekt je u potpunosti financiran iz Europskog socijalnog fonda u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. za razdoblje od 24 mjeseca. Nositelj projekta je Grad Otočac, a partneri projekta su Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Gospić i Centar za socijalnu skrb Senj.
