Dolaskom Branislava Šutića na čelo Gradskog vijeća Otočca 2017. godine započela je četverogodišnja agonija Otočca i njegovih građana koja će se još dugo pamtiti. Umjesto borbe za boljitak Otočca, kako je i obećavao u predizbornoj kampanji, prvi Šutićev korak bio je ukinuti financijska sredstva za sport, kulturu, infrastrukturu. Ukinuti sredstva za Hrvatski radio Otočac a samim tim i ugasiti ga. Međutim, narod se pobunio i HRO je nastavio dalje.
Nije Šutić to shvatio kao poruku što građani misle o njemu i njegovim pajdašima i pajdašicama u Gradskom vijeću. Svoju destruktivnu politiku prema Otočcu nastavlja donošenjem proračuna za 2020. godinu. Koliko je proračun bio „kvalitetno“ napravljen govori i činjenica da su ga ministar financija Marić i Visoki Upravni sud proglasili nezakonitim. Šutićeva nastojanja, uz pomoć Nenada Jankovića, da se zaustavi izgradnja dječjeg vrtića propala su.
Možemo shvatiti da je Šutić u svojoj slijepoj mržnji prema gradonačelniku Kostelcu uništavao Otočac. Međutim, ne možemo shvatiti one vijećnike iz HDZ-a koji su cijelo vrijeme šutjeli i na taj način postali suučesnici u tom uništavanju Otočca. Ti vijećnici sada traže još jedan mandat. Jesu li ti ljudi svjesni što su zapravo učinili svom gradu u kojem su se rodili, u kojem žive i rade sa svojim obiteljima. I sada nam ti isti Šutićevi vijećnici opet obećavaju da će se boriti za Otočac.
Na kraju se postavlja logično pitanje, treba li te ljude osuđivati ili žaliti?
G.N.P/Z.B.
